Sadržaj za roditelje djece i tinejdžera s ADHD-om. Razvojni kontekst, škola, terapija i suradnja s obitelji.
Pišu dječji psihijatri, psiholozi i terapeuti iz Poliklinike Zora. Roditeljski ton, bez krivnje i bez senzacionalizma.
Osamnaesti rođendan u hrvatskom psihijatrijskom sustavu znači više od pravne punoljetnosti. Mlada osoba s ADHD-om automatski izlazi iz dječje skrbi, ali ne ulazi automatski u odraslu. Vodič za planirani prijenos koji izbjegava godine bez podrške.
Adolescent s ADHD-om ne pokušava biti težak. Pokušava biti svoj. Razvojni milenij u kojem se obrazac susreće s identitetom, vršnjačkom usporedbom i autonomijom donosi posebne rizike i posebne mogućnosti. Vodič za roditelje i adolescente.
Roditeljska sredina nije samo kontekst u kojem ADHD postoji — to je terapijski instrument. Bihevioralni roditeljski programi imaju najveći dokazani učinak među psihosocijalnim intervencijama. Pregled konkretnih tehnika koje djeluju i zašto.
Škola je sredina koja djetetu s ADHD-om može biti svakodnevni izvor sramote ili stabilna potpora. Razlika često ovisi o jednom razgovoru — onom koji roditelj vodi s učiteljem i pedagogom. Vodič za pripremu, ton, sadržaj i sljedeće korake.
Sva mala djeca su ponekad nepažljiva. Sva žive razmjenu trenutnih impulsa. Razlika između razvojno tipičnog obrasca i ADHD-a leži u intenzitetu, trajanju, kontekstu i funkcionalnoj posljedici. Vodič za roditelje koji žele razumjeti, ne prebrzati.
ADHD nije pitanje volje, lijenosti ili odgoja. To je neurorazvojni obrazac koji se mijenja kroz milenije razvoja — od predškolskog vrtloga, preko ranoškolske organizacije, do adolescentnog identiteta. Razvojni vodič za roditelje koji žele razumjeti, ne etiketirati.
Cilj nije popraviti dijete. Cilj je razumjeti obrazac i naći podršku koja djeluje.
Vodi dr. Marko Tomičević, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije. Akademsku podršku osigurava izv. prof. dr. sc. Tomislav Franić.
Prvi pregled obuhvaća razgovor s roditeljem i djetetom, anamnezu, kratku procjenu i plan daljnjeg koraka.
